message in blood
12.01.2007., petak
.........
|
S obzirom da ja jednostavno nemam vremena ni volje pisati postove,zapustila sam ovaj blog... Obrisat ga neću,neka tu stoji,nikome ne smeta.. u slučaju ako se predomislim... al sve jedno... nastojat ću pratit vaše blogove...i kad tad komentirat... jer neki su mi stvarno prirasli srcu...pa ono.. da se ipak čujemo kad tad.. pozdrav svima... ---pogotovo mojoj velikogoričkoj ekipi..... |
25.12.2006., ponedjeljak
|
Sretan Božić!!! - - -  |
23.12.2006., subota
.........??......
|
Zašto ima ljudi koji su bezosjećajni,naivni,i koji su jednostavno dvolični??? pun je svijet takvih,al ja nisam imala pojma da takvi baš mene okružuju..(možda sam krivo procijenila) U životu nisam osjećala veće žaljenje prema nekim osobama...kao što osječam danas Zar ljudi ne znaju da i drugi imaju osjećaje? misle samo na sebe...ili pak ne znaju ni sami što žele od života,pa povrijede druge da toga nisu ni svijesni... Svi se uvijek zavaravaju...(ne nebi on/ona nikad,ili bit će bolje..) e pa ja nadam se da će se sve to riješit,i vratit kako je bilo prije par mjeseci,prije nego što sam krenula u srednju..... NEKI ZNAJU O ČEMU PRIČAM!!!! sve od mene....za sada!! |
09.12.2006., subota
let3....
|
A...šta da vam kažem.. u petak smo bili na let3-u u bakariću...bilo je ok,al znala sam sveukupno 4 pjesma od njih... Dobro sam se nasmijala njihovim debilnom tekstovima... bilo je tu i skidanja na pozornici,ah...šta smo drugo mogli očekivat Ugl...ekipa je bila luda... dosta ih je pogalo i razbacivalo na sve strane... Bilo je dosta pankića,neki su bili istetovirani,BEZ MAJCA...pa vi to sad zamišljajte.. Kad je koncert završio,malo smo se ohladili na tribinama,al onda smo morali van.. Ugl..bilo je dosta dobro .. al nebi sve prošlo u miru, da se tonki nije otkopčao grudnjak,i onda je trčala u wc.. no naravno i darii(meni) se dogodila ista stvar-neam pojma na koju foru,i onda sam ja lijepo sama popravila štetu ,valjda nitko nije gledo...:) Jučer smo bezveze zujali po gorici. i da išla sam svojoj Grgi čestitat rođendan...ŽELIM TI SVE NAJBOLJE!! A danas ko i obično...bila sam kod STEPHANI -nadam se da si nahranila ribice to je to za sad........ uživajte!!!!!! |
06.12.2006., srijeda
......LLLLLLLLL...
|
Naslov nije bitan...jer neam pojma kako da nazovem ovaj post.. ugl...zahvalit ću se nekim ljudima prvo: bastaiću hvala na crtiću Tom & Jerry ,mislila sam da češ zaboravit,još jednom puno hvala...vratim ti brzo.. drugo: hvala mom dragom tati na bonu od 100 kuna,al brzo će to otić treće:hvala mom dragom bratu,koji je jučer jedva ostao živ,mali još jednom mi uđi u sobu,zakucat ću te na svoj zid...i gledat kako patiš... četvrto:hvala šiki koja je jučer zbog mene skoro ostala bez para na računu,sorry al navikni se:) peto:hvala curkama iz razreda..koje me nasmijavaju pod satom(pogotovo one koje me okružuju:Ana,Una,Katarina,Sanda,Grga...itd)---molim vas nemojte više MORAM SE KONCENTRIRAT NA SAT......bwahaha(Marko zajebavam se) šeto:hvala mojoj sestri i Hrvoju--šta mi ne daju mira na kompu...grrrrrr sedmo:mojoj stephani---što me trpi,shvaća,voli,podjebava...itd. osmo: hvala mojoj dragoj kaulerpi,ivoni,brucy(help me to find my true),jeleni(lestatt) .....itd...ak sam koga zaboravila,bez uvrede...... |
13.11.2006., ponedjeljak
....NAPOKON....
|
Evo pošto me moje drage curke mole da napišem novi post.. Odlučila sam da ću neš napisat makar to bilo najblesavije u mom životu... Ugl...svi dobro znate da ja nemam neke inspiracije...pa se nemojte ljutit ako dugo nešto novo ne napišem Danas ponedjeljak...grrrr....najgori dan,nakon nedjelje+škola... Al dobro nisam imala prva 2 sata ,pa se ne smijem žalit-tako kažu Ovu subotu je bilo ok vani,neki pojednici su se ''malo'' nalili(iako tvrde da nisu) Baš samo se dobro nasmijali-bar ja... Bilo je tu i valjanja po podu,prolijevanja vina,živciranja,glupih besmislenih rečenica itd. -JEL VIDITE ŠTA ALKOHOL RADI??? --imali smo i radio...i dobro je to što uopće nije bilo hladno.. ajd...dosta..pozzz  |
02.11.2006., četvrtak
MARY I LESTAT
|
Mary je bila djevojka, neobična u svakom pogledu. Mary je mrzila svoje ime, jer ga je djelila sa Djevicom, majkom Isusovom i Kršćanskom Sveticom. Ali bilo je to jedino sto je Mary vezalo uz prljavi i iskvareni svijet izvana. Imala je petnaest godina, živjela u kućici na rubu šume, zajedno sa svojom starom majkom i nemoćnim ocem, polazila je seosku školu na sasvim drugom kraju sela do koje je svakodnevno prelazila preko malenog groblja i guste šume. No, škola koju je pohađala bio je Maryn jedini kontakt sa vanjskim svijetom, ljudskim svijetom. Dok su se druge djevojke i mladići iz njezinog sela svako veče okupljale u seoskom parku, Mary je lutala šumom i ostavljala cvijeće na malenim neodržavanim grobićima davno zaboravljenih ljudi. Maryni roditelji nisu je trebali čuvati od štetnog utjecaja izvana, Mary se sama micala od prljavštine i nemorala judeokrščanskoga društva. Ali, nemojte me krivo shvatiti, Mary je voljela mračnu glazbu, Mary je palila svijeće te u prašini tankim hrastovim štapom ucrtavala pentagrame, ali Mary je imala svoju nevinost, Mary je imala svoju čednost i čistoću. Mary je shvatila kakvi su ljudi i kakav je život, zbog čega je njezino srce ispunjavala neizmjeriva žalost i bol, ali bila je svjesna da ona sama ne može spasiti svijet, te je svaku večer do kasno u noć sjedila uz prozor svoje djevojačke sobice i recitirajući stihove iz La Veyeove knjige davno zaboravljenih znanja, čekala svoga Mesiju. Jedne srpanjske, za to vrijeme neobično hladne večeri, Mary je šetala grobljem, osjećajući oko sebe aure brojnih duša zauvijek zapelih u Limbu. Izmorena mrzlim vjetrom koji je puhao petljajući joj crnu kosu u kojoj su blistale Venera i Danica, u sitne čvoriće, te prašinom koja joj je ulazila u oči crne poput grobnog humusa, sjela je na malenu klupicu kraj kapelice, na kojoj je i dotada sjedila toliko mnogo puta, razmišljajući o Platonovoj teoriji po kojoj se duša želi osloboditi tijela u koje je zarobljena, o toj potrebi koja je prožimala čitavo njezino biće.. Da, ta je stara oronula klupica, nekada bijele boje, bila samo njezina, što se može vidjeti i po tome jer je na njoj bodežom bakrene drške, još dok je bila mnogo mlađa, urezala ''Mary i Lestat'', njezin najdraži lik iz knjiga veoma joj mile spisateljice, A. Rice, čiju je ''Violinu'' prvi put pročitala kada joj je bilo samo sedam godina, dok su se iz starih zvučnika njezina gramafona orile nježne melodije Bauhausa. Odjednom, dok je promatrala svjetlost koju su svijeće bacale kroz prozor kapelice, uobičajeni zvukovi obližnje šume kao da su utihnuli, a zamijenio ih je plač mrtvih duša.. Mary je osjetila prodoran pogled na svom zatiljku, ali nije se mogla okrenuti, nešto kao da je zamrznulo svaki, i najmanji mišić u njezinu tijelu. Tad je osjetila nečji meki dlan na svome labuđem vratu i nečji ledeni dah u svojoj kosi. Nije se bojala, naprotiv, osječala je neobično uzbuđenje i radost, kao da je ono što će uslijediti promijeniti čitav njezin život..Ah Mary, da si samo znala koliko si bila u pravu...Dubok, muški glas sa jakim stranim, njemačkim ili možda ruskim naglaskom, tiho joj je prošaptao u uho ''Sad si samo moja''..A zatim ju je uzeo..Njegovi dugački zubi u njezinim venama, probadaju svijetlu kožu njezinog vrata, njegove ruke oko njezina tankog podatnog struka, njegovi dugački prsti koji se spuštaju niz njezina neokaljana bedra..Vruča krv koja teče niz njezine tek propupale dječje grudi, niz prelijepi bazenčić njezina pupka, niz njezine dugačke, tanke noge...Nikad Mary nije bila potpunija nego tu noć. Nikad Mary nije bila življa nego tu noć. Ujutro su ju mještani našli mrtvu i blijedu, očiju otvorenih i uprtih u niske ljubičaste oblake, svjetlije sa strane gdje se trebalo pojaviti sunce, a tamnije sa strane gdje je prestajala noć, i dok su ju odnosili, nitko nije vidio da iz natpisa ''Mary i Lestat'', urezanog jednom davno drevnim nožem, teku lagane, krvave suze.... ...heh...ovu priču sam našla na netu..pa evo čitajte  |
24.10.2006., utorak
|
........................ |
